Moram priznati da me zadnji broj časopisa Stelle jako zaintrigirao, poglavito u pogledu proročanstava naše bliske budućnosti. Tako se u Stelli nalaze dva jako dobra članka, jedan od Nostradamusu i jedan o vidovnjakinji Vangelini Pandeva Dimitrovoj, poznatijoj kao baba Vanga. Već sam nešto i čitao o njoj. Ona je preminula 1996. godine, a kažu da je sama predvidjela datum svoje smrti. O njoj svi govore uz poštovanje.
No, zašto su me ta dva članka zainteresirala? I Nostradamus i baba Vanga su prorokovali treći svjetski rat, ali od te činjenice zanimljivija je njihova, pa može se reći podudarnost oko trenutka kada bi on trebao započeti, ako su tumačenja Nostradamusa od strane Manfreda Dimdea točna.
Naime, Dimde smatra, tumačeći Nostaradamusove centurije,da će rat započeti koncem 2010. godine, ubojstvom četiriju predsjednika ( Nostradamus u svojoj X. Centuriji, stihu 8. doduše govori o četiri kralja ). Baba Vanga je bila mnogo jasnija u svojim predviđanjima, pa je ona prorekla da će treći svjetski rat započeti u studenome 2010. godine ( po Dimdeu i njegovom tumačenju Nostaradamusa to će biti koncem 2010. godine !!!!!) i to nakon pokušaja atentata na četiri ( važno je naglasiti četiri ) državnika i sukoba u Hindustanu. Postoji dakle odstupanje, jer baba Vanga je prorokovala da će biti pokušan atentat na četiri državnika, dok po Dimdenu Nostradamus je prorokovao smrt četiriju predsjednika ili kraljeva.
Možemo li na ovo samo odmahnuti rukom i nasmijati se?
Meni osobno intinkt kaže da to ne bih smio učiniti. Pogotovo zato što za babu Vangu kažu da su se njezina proroštva vezana za potres u Los Angelesu 1994., nesreću Kurska, rušenje Twinsa i na koncu datum njene smrti ostvarili. No, uvijek to treba uzeti sa rezervom i kritički. Ako je tako, predstoje nam turbulentna događanja. Ne zaboravimo da se u tu sliku ( baba Vanga je prorekla da će rat trajati do 2014. godine ) uklapa i ta famozna 2012. godina prema Mayanskom kalendaru. Dakle, kako se približavamo toj godini 2012. imam osjećaj da se osjeća, ako to tako mogu reći, nešto u zraku. Ovo su ta '' vremena promjena '', kako ih mnogi danas nazivaju, čovječanstva. No, ključno je pitanje, imamo li mi moć odluke u cijeloj toj priči ili nemamo? Hoće li, kad dođu te krizne godine ( ako dođu ), političari svijeta imati razuma da ipak pronađu neki zajednički dijalog, kako bi spriječili nova razaranja, destrukcije, ubijanja?
Ja još uvijek nekako u sebi držim da se oko nas nalaze mrvice, kao u onoj priči o Ivici i Marici, koje smo ostavili da se ne izgubimo i vratimo na pravi put. Tako su i ova proroštva rezultat toga da su određeni pojedinci imali tokom života sposobnost da otvore ili oškrinu vrata jedne dimenzije, u kojoj su pohranjene te mrvice, znanje o našem putu, našoj sudbini, ovakvoj ili onakvoj.
Još mi jedno pitanje golica maštu, ako postoje pojedinci koji imaju sposobnost vidjeti našu zajedničku budućnost, ali i budućnosti pojedinaca, da li to znači da je naša budućnost čvrsto zacementirana? Odogovor koji mi se nameće glasi: i da i ne.
Zapravo, to uopće ne utječe na našu slobodnu volju. Dapače, slobodnu volju vraćam nazad iz one dimenzije svijesti, područja Višeg Ja ( u koju sam ju podigao u nekim ranijim postevima ), u ovo područje materije i mojeg nižeg Ja. Uzmimo ovako: mi smo kreatori, svako od nas, našeg svijeta. Dakle, naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost su naše kreacije. Kreiramo putem naših misli i djela, koja se odražavaju u onome što mi pojmimo kao budućnost. Dakle, sada, u ovom trenutku, mi živimo praktički našu prošlost. No, što onda činimo u sadašnjosti? Odgovor je možda jednostavan, stvaramo našu budućnost. Ona se svake sekunde stvara, što svjesno, što nesvjesno. Tu je i zamka, kada stvaramo nesvjesno, jer to bi trebalo biti minimalističko.
Kada malo zastanem shvaćam, u ovom trenutku da, moja budućnost, naša budućnost je čvrsta i to ona bliska, tj. do kuda dosežu naše sadašnje ( trenutne misli ) i učinjena djela shofdno njima. Mi smo kao pauk koji neprestano pravi svoju mrežu, s time da ta se mreža može tkati u beskonačnost. Ova bliska budućnost teško da se može mijenjati. Ona može biti 50, 100, 500, pa čak i tisuću godina i više, jer idemo ka beskonačnosti. Dakle, ako bi to bilo točno, onda tu blisku budućnost ne možemo promijeniti ( Zakon uzroka i posljedice ) i moramo ju proživjeti, svatko prema vlastitoj zasluzi. Opet ću se vratiti na Kasiojepejske transkripte. Kada su akteri koji su primali poruke upitali Kasijopejce zašto se dopušta lošim izvanzemaljcima da nas koriste kao '' kontejnere '', oni su otprilike odgovorili da je to zbog naše karme vezane uz Atlantidu. Dakle, misli i djela ( uzrokovana propast ) Atlantiđana ( a možemo zaključiti da smo mi bili Atlantiđani u ta drevna vremena ), dolaze na naplatu danas. Dakle, ja živim sadašnjost ( zapravo prošlost ), a sutra ću živjeti budućnost, koja će biti sadašnjost. Dakle, nema odvojenosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, već su povezani, kao neka sluz, međusobno ispromiješana i naravno usko povezana.
Dakle, tada postaje razumljivo zašto neki ljudi, koji imaju izražene van-osjetilne sposobnosti, mogu vidjeti našu zajedničku budućnost. Upravo zbog povezanosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. One su kao jedan nevidljiv plašt koji nas obavija, a u jednom trenutku, za neke ljude on postane barem nakratko vidljiv...
Nema komentara:
Objavi komentar